|
|
Povijesni osvrt
Povijesni osvrt na uzgoj vinove loze na području virovitičkog vinogorja
 |
Kažu da je vinova loza (vitis vinifera) pratilac civilizacije, pa tamo gdje počinje povijest, susrećemo i vinovu lozu. Hrvatska, premda mala zemlja na zemljopisnoj karti, zahvaljujući povoljnom geografskom položaju u stanju je ponuditi veliku paletu vrhunske kapljice za najizbirljivije ukuse. Raznolikošću reljefa, klime, tla i mnogih drugih povoljnih čimbenika koji bitno utječu na uzgoj vinove loze, Hrvatska je svrstana u značajne vinogradarske zemlje.
Ta se raznolikost ogleda u raskošnom mozaiku vina – od onih finih, aromatičnih, bijelih sjevernog tipa, do jakih i punih s juga. Kao što je poznato, u svijetu postoji pet vinogradarskih zona, određenih po zbroju sunčanih sati i temperaturi. Na području Hrvatske može se pronaći svih pet, s čime se može pohvaliti vrlo malo vinogradarskih zemalja. Primjerice, Francuska kao najveća vinogradarska zemlja nema sve zone.
Uzgoj vinove loze i proizvodnja vina u virovitičkom vinogorju datira od 3. stoljeća, od vladavine rimskog cara Marka Aurelija (276. - 282. godine) kada je u ove krajeve donijeta vinova loza i zasađeni prvi nasadi. U prilog tome idu i arheološki nalazi iz tog vremena u Orešcu, nedaleko Suhopolja, gdje su pronađeni dijelovi keramičkih posuda koje su nedvojbeno bile namijenjene posluživanju vina. U ono vrijeme, uzgoj vinove loze i proizvodnja vina bili su privilegij najviših društvenih staleža, plemstva, a posebice crkvenih dostojanstvenika koji su bili i nosioci svekolikog napretka.
Nakon 13. stoljeća vinogradi postaju svojinom širih društvenih slojeva. U opisima feudalnih i crkvenih nameta kmetovima virovitičkog područja među raznim vrstama ljetine od kojih se ubirala desetina redovito se navodi i vino. Ugarska kraljica Marija, žena Bele IV., kao vlasnica virovitičkog posjeda utvrđuje poveljom godišnja davanja svojih podanika, pa je osim kruha, kokoši, volova i zobi odredila i 60 vjedara vina. Širenju kulture vina znatno pridonosi kršćanstvo koje u vjerskim obredima koristi vino, a proslave sv. Martina i sv. Vincencija od davnina su povezane s vinom.
Prodorom Turaka u naše krajeve vinogradi su opustjeli. No, godine turskog vladanja u ovim krajevima, nije iskorijenilo tradiciju uzgajanja vinove loze. Nakon oslobođenja od Turaka, već početkom 18. stoljeća bilježi se da vlasnik virovitičkog feudalnog posjeda grof Kardona ima površinu od 264 kopača vinograda, što je oko 37 jutara vinograda. Zabilježeno je i da su 1719. godine i ostali stanovnici, u strukturi crkvene desetine, u naravi davali 10.744 oka vina ili 150 hl vina (jedna stara oka = 1,4 l). Povijesni podaci također govore da je u to vrijeme vinogradarstva bilo gotovo važnija grana gospodarstva od poljoprivrede i stočarstva.
U Virovitici su održane i brojne izložbe vina od kojih se može izdvojiti prva izložba virovitičkih vinogradara 8. veljače 1864. godine. Iste je godine održana i prva hrvatska izložba vina, što mnogo govori o značaju vinogradarstva i vinarstva ovog područja. U to vrijeme uzgajale su se domaće plemenite sorte, a najzastupljenija je bila autohtona sorta kadarka, sorta koja se uzgajala na vlastitom korijenu i koja se još vrlo rijetko može naći u vinogradima na našem području.
Nakon pojave filoksere 1875. godine, razdoblje od 20 godina obilježeno je propadanjem većine vinograda. Potom se dopremaju različite europske plemenite sorte koje se sade na američkoj podlozi otpornoj na filokseru, te nastaje veliko šarenilo u sortimentu, koje se s vremenom svelo na danas prevladavajuće sorte, među kojima dominira graševina od bijelih i frankovka od crnih. Godine 1904., u Virovitici je osnovana Vinogradarska zadruga.
Posljednji “uzlet” vinogradarstva na ovom području bilježi se 60-ih godina prošlog stoljeća kada se pod utjecajem Poljoprivredno-voćarsko-vinogradarske zadruge Vukosavljevica i u organizaciji PIK-ova Virovitica i Suhopolje sade prvi veći kompleksi vinograda.
Najveći kompleksi nalazili su se na području sela Borova nedaleko Suhopolja i na području sela Vukosavljevice, području današnje općine Špišić Bukovica. Prema sačuvanim podaci vidljivo je da je na ovom području pod vinogradima 1963. godine bilo 1068 ha, 1983. godine 897 ha, a sada ih je oko 420 hektara. Prema statističkim podacima na području Općine Virovitica, pod nasadima vinove loze, nalazi se 716 ha, s godišnjom proizvodnjom od oko 4 000 t grožđa.
Vidljivo je kako se pod utjecajem državnih poticaja bilježi trend povećanja površina pod vinogradima i profiliranje novih, mlađih vinogradara koji teže primjeni najnovijih tehnoloških dostignuća, kako u uzgoju, tako i u proizvodnji vina. Na to upućuje i činjenica da je više vinogradara u zadnjih nekoliko godina ostvarilo zaštitu geografskog porijekla za svoje vinograde i vina.
Od 21. siječnja 1993. godine egzistira Udruga vinogradara i voćara “Sveti Vinko” koja svojim aktivnostima pridonosi razvoju vinogradarstva na ovom području. Udruga već niz godina vrlo uspješno organizira izložbe i ocjenjivanje vina te sudjeluje u svim značajnijim manifestacijama u gradu Virovitici (među kojima se ističe Međunarodni sajam Viroexpo na kojem gdje vinogradari imaju važnu ulogu), ali i na području Virovitičko-podravske županije (Međunarodni sajam Slavin Orahovica) te diljem Hrvatske.
Od nedavno je u sklopu županijskog projekta “Vinske ceste” proglašena i vinska cesta pod nazivom “Virovitički vidici”, koja je u začetku i uz zajedničke napore tijela lokalne uprave i vinogradara ima mogućnost postati gospodarski čimbenik grada i pridonijeti širenju turističke ponude, a samim tim i aktiviranju vinogradarsko-vinskih resursa.
|
|
|
